rijetke zemlje, skupina sličnih kemijskih elemenata koji se u prirodi nalaze većinom zajedno u mineralima vulkanskoga podrijetla. U tu skupinu ubrajaju se tri aluminiju srodna elementa: skandij, itrij i lantan, te 14 elemenata vrlo sličnih kemijskih svojstava (lantanoidi): cerij, praseodimij, neodimij, prometij, samarij, europij, gadolinij, terbij, disprozij, holmij, erbij, tulij, iterbij i lutecij. Oni ne pripadaju najrjeđim elementima, kako se čini iz naziva skupine koji im je bio dan jer su rjeđi od drugih srodnih elemenata koji su se nazivali zemljama, npr. od aluminija: najraširenijih među njima (cerij i itrij) ima u Zemljinoj kori više nego olova. U elementarnom su stanju metalnoga karaktera, slični su kalciju, vodene otopine njihovih hidroksida izrazite su lužine, oksidi su im u vodi netopljivi. Najvažniji je mineral za dobivanje rijetkih zemalja monacit.
