STRUKE:

Rismondo, Vladimir

Rismondo, Vladimir, hrvatski povjesničar (Makarska, 11. IX. 1902Split, 8. I. 1994). Studirao povijest, povijest umjetnosti i komparativnu književnost u Beču, Zagrebu i Beogradu. Bio je profesor na splitskoj Realnoj gimnaziji (1927–47), predavač na Pedagoškoj akademiji u Splitu (1946–74) i honorarni predavač opće povijesti srednjega vijeka na Filozofskom fakultetu u Zadru (1960–68). Kao povjesničar dao je zapažen prinos prevođenjem i priređivanjem važnih izvora za povijest Splita i Dalmacije: Kronike Tome Arhiđakona (1960), Povijesti grada Trogira P. Andreisa (1977–78), Povijesnih dokumenata o Istri i Dalmaciji Vicka Solitra (1989) i dr. Potaknuo je rad na objavljivanju kritičkog izdanja Zlatne knjige (Libro d’oro) – zbirke dokumenata na talijanskom i latinskom jeziku iz splitske povijesti u doba mletačke uprave za koju je prepisao, preveo i za tisak priredio talijanske dokumente (Zlatna knjiga grada Splita, 1996). Pisao i poeziju (zbirka Zaustavljeno vrijeme, 1989) te eseje i kritike s područja likovnih umjetnosti (Ljudi i slike Dalmacije, 1964).

Citiranje:
Rismondo, Vladimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 16. 1. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52979>.