roditeljska skrb, ukupnost prava, dužnosti i odgovornosti roditelja za svoju maloljetnu djecu. U povijesno-pravnome razvoju, pravni odnos roditelja prema djeci tekao je od neograničene vlasti oca, preko roditeljske vlasti (kraj XIX. st.) do uspostave roditeljskoga prava i prava djeteta (XX. st.). Roditeljska skrb stječe se rođenjem djeteta, odnosno posvojenjem, a prestaje punoljetnošću djeteta, katkad sklapanjem maloljetničkoga braka, te smrću djeteta ili roditelja. Roditelji se ne mogu odreći roditeljske skrbi. Roditeljska skrb neprenosiva je i pripada majci i ocu ravnopravno, a ostvaruju je zajednički i sporazumno. Na jednak pravni položaj majke i oca u smislu posjedovanja i ostvarivanja roditeljske skrbi utjecala je Konvencija UN-a o pravima djeteta (→ prava djeteta) koja izrijekom govori o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i primatu roditelja u odgoju i razvoju djece. Smisao je roditeljske skrbi zaštita osobnih i imovinskih interesa djeteta, o kojima ono sâmo ne može skrbiti zbog dobi i nezrelosti. Roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost skrbiti za život i zdravlje svoje djece, čuvati ih i njegovati, nadzirati u druženju s drugim osobama. Pripada im i pravo da žive sa svojom djecom, da ih odgajaju i skrbe o njihovu školovanju. Dužnost je i pravo roditelja da zastupaju djecu i za njih sklapaju pravne poslove, da ih uzdržavaju i upravljaju njihovom imovinom. Ako je roditeljska skrb neodgovarajuća, nadležna tijela (sud, centar za socijalnu skrb) izriču mjere za zaštitu osobnih ili imovinskih interesa djeteta, od kojih je najteža lišenje prava na roditeljsku skrb. Djeca bez roditelja ili odgovarajuće roditeljske skrbi štite se putem instituta skrbništva za maloljetnike.
