rogač (Ceratonia siliqua), drvo iz porodice Caesalpiniaceae visoko od 6 do 12 m. Cvjetovi su jednospolni i bez vjenčića. Plodovi, 10 do 20 cm duge i 2 cm široke, kožaste, smeđoljubičaste mahune, imaju mek, sladak i jestiv mezokarp (→ plod), koji poslije otvrdne, i mnogo smeđih sjemenaka. Mahune sadrže 30 do 70% šećera (saharoze, fruktoze, ksiloze, maltoze, glukoze i drugih), bjelančevine, aminokiseline, škrob. Sjemenke sadrže bjelančevine, masnoće (ugl. oleinsku, linolensku i palmitinsku kiselinu), tanine, gume (galaktomanan) i dr. Rogač potječe iz ist. Sredozemlja, a danas raste u kulturi i podivljalo po cijelom Sredozemlju, pa i u hrv. priobalju. Godišnja svj. proizvodnja iznosi 300 000 t, od toga gl. proizvođači proizvode oko 75% (Španjolska 45%, Italija 16%, Portugal 9%, Maroko 7,5%). Glavni su komercijalni proizvodi: ekstrakt rogača iz osušena ploda, brašno rogača iz pulpe cijeloga ploda i karuba-guma iz endosperma sjemena. Osušeni se plodovi kao droga Fructus Ceratoniae primjenjuju u ljekarništvu: pospješuju dobar sastav crijevnih bakterija, djeluju umirujuće na želučanu i crijevnu sluznicu pa se koriste za ublažavanje mučnina i proljeva. – U ant. doba sjemenke rogača služile su kao jedinica za mjeru pri vaganju zlata (→ karat). – Drvo srži rogača žućkasto je do tamnocrveno, prošarano crvenim žilama, a upotrebljava se u stolarstvu.
