Rogerije (latinizirano Rogerius), splitski nadbiskup (Benevento, početak XIII. st. – Split, 14. IV. 1266). Boravio najprije na papinskom dvoru, a zatim je bio kapelan kardinala Ivana Toledanskoga, titularnoga kardinala sv. Lovre iz Lucina i legata u Ugarskoj. Ondje se zatekao za provale Tatara (1241–42), koji su ga zarobili te je dvije godine proveo u zarobljeništvu. Bio je potom kanonik zagrebački i varadinski, a 1249. papa ga je postavio za splitskoga nadbiskupa (do 1266). U obliku poslanice napisao je djelo Tužaljka nad Kraljevstvom Ugarske što su ga razorili Tatari (Carmen miserabile super destructione regni Hungariae per Tartaros facta), u kojem je opisao političke prilike u Ugarskoj i Hrvatskoj uoči i za trajanja tatarske provale. Bio je suvremenik splitskoga kroničara Tome Arhiđakona, koji ga spominje u svojem djelu Historia Salonitana.
