Roksandić, Drago, hrvatski povjesničar (Petrinja, 12. I. 1948). Studirao filozofiju i sociologiju u Zagrebu (1966–67), a povijest u Beogradu, gdje je 1975. diplomirao. God. 1988. doktorirao u Zagrebu tezom Vojna Hrvatska – La Croatie militaire: krajiško društvo u Francuskom Carstvu (1809–1813) (I–II, 1988). Do 1989. bio je asistent na Filozofskom fakultetu u Beogradu, 1990–96. docent na katedri za svjetsku povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, od 1997. izvanredni, a od 2003. redoviti profesor; od 2019. profesor emeritus. Osnivač je i jedan od voditelja međunarodnog istraživačkog projekta Triplex Confinium (1997). Od 1995. do 2002. gostujući je profesor na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti. Član je uredništva biblioteke Clio Croatica, pokretač biblioteka Povijest i historija (s I. Karamanom) i Homines, tempora, loci. Važnija djela: Srbi u Hrvatskoj od 15. stoljeća do naših dana (1991), Srpska i hrvatska povijest i »nova historija« (1991), Protiv rata: prilozi povijesti iluzija (1996), Triplex Confinium ili O granicama i regijama hrvatske povijesti: 1500. – 1800. (2003), Etnos, konfesija, tolerancija (2004), Kultura hrvatskog antifašizma (koautorica Vlatka Filipčić Maligec, 2016), Iluzije slobode: ogledi o Vladanu Desnici (2017), Čovjek i prostor, čovjek u okolišu: ekohistorijski ogledi (2018), Historiografija u tranziciji (2018).
