Rosen [ro:'zən], Friedrich August, njemački orijentalist i sanskrtist (Hannover, 2. IX. 1805 – London, 12. IX. 1837). Studirao je semitske jezike u Leipzigu, sanskrt (kod F. Boppa) u Berlinu (od 1824), potom orijentalistiku u Parizu. Bio je profesor orijentalne književnosti na Sveučilištu u Londonu (do 1831), zatim tajnikom Azijskoga društva. Za boravka u Berlinu objavio je sanskrtski rječnik (Korijeni sanskrta – Radices sanscritae, 1827), u Londonu arapski izvornik, s prijevodom, algebarskoga priručnika Muhammeda ben Muse (1831) te obrađivao enciklopedijske članke iz područja orijentalistike (Penny Cyclopaedia). Pripremao je izdanje Veda s latinskim prijevodom, no stigao je dovršiti tek izdanje Ṛgvede (Rigveda-Sanhita, liber primus, sanscrite et latine, 1838); to je njegovo posmrtno objavljeno djelo uvelike pridonijelo razvoju indoeuropskoga jezikoslovlja.
