rov, razmjerno uzak i dubok kanal uspravnih strana iskopan u tlu; kadšto šanac. U građevinarstvu se obično kopa rovokopačem ili dr. strojem, a služi za polaganje instalacija, drenažnih cijevi, temeljenje i dr. U vojništvu je to objekt poljskoga utvrđivanja, kojemu oblik ovisi o namjeni, kategoriji tla i topografskim prilikama. Može biti ukopani ili nasuti rov (na planinskom, krškom i močvarnom tlu); otkriveni ili pokriveni rov; zemljani, kameni, drveni, betonski, snježni ili ledeni rov. Počeo se javljati kao zaprjeka napadačima na prva ljudska prebivališta. Poslije se redovito kopao pred zidovima utvrda (tzv. opkop), kako bi svojom dubinom povećao visinu koju napadači moraju svladati, a širinom otežao privlačenje opsadne tehnike. Pojavom vatrenoga oružja rov je dobio novu namjenu, kada su ga počeli izrađivati napadači kako bi se, zaštićeni od topničke vatre, što više približili utvrdi. Ti su rovovi imali zmijolik ili izlomljen oblik. Uporabom brizantne topničke granate te strmije putanje njezina leta rovovi su postali uži. U I. svj. ratu služili su za vatreno djelovanje i zaštitu pješaštva, siguran prolaz i kao protutenkovska zaprjeka, a osobito su se rabili nakon stabilizacije fronte 1914., kada su prekrivali cijele položaje (rovovski rat). U njima su se izrađivali strjeljački zakloni, puškarnice, proširenja za bacanje ručnih bombi, promatračnice i skloništa. Protiv prolaska tenkova izrađivali su se protutenkovski rovovi strmih strana. U II. svj. ratu namjena rova ostala je gotovo ista. Danas rovovi postaju sve uži, dublji i izlomljeniji, s čestim traverzama, ukopanim skloništima i debelim pokrovom. Izrađuju se različitim inženjerijskim strojevima (rovokopač, kopač, dozer), te tenkovima i topničkim tegljačima na koje se prethodno postavljaju noževi za izradbu rovova.
