struka(e):
Rudnicki, Mikołaj
poljski jezikoslovac i književnik
Rođen(a): Sokołów Podlaski, 6. XII. 1881.
Umr(la)o: Puszczykówko kraj Poznańa, 28. VI. 1978.

Rudnicki [rudn’i'ck’i], Mikołaj, poljski jezikoslovac i književnik (Sokołów Podlaski, 6. XII. 1881Puszczykówko kraj Poznańa, 28. VI. 1978). Studirao je 1903–07. njemačku, poljsku i francusku književnost, slavensku i klasičnu filologiju (profesor J. M. Rozwadowski) te indoeuropsko jezikoslovlje na Jagiellońskom sveučilištu u Krakovu. God. 1908–10. bio je na dopunskim studijima jezikoslovlja u Kopenhagenu (H. Pedersen), Beču (P. Kretschmer, M. Rešetar), Pragu (V. Vondrák), Uppsali. Habilitirao se 1912. raspravom iz psihofonetike. Potom je radio na muškoj učiteljskoj školi u Krakovu, a 1919. bio je pozvan na Katedru indoeuropskog jezikoslovlja novootvorenoga Sveučilišta u Poznańu, gdje je djelovao do umirovljenja. Utemeljio je Zapadnoslavenski institut u Poznańu i njegovo glasilo Slavia Occidentalis, u kojem je objavio većinu svojih studija. Zastupao je pozitivistička stajališta u jezikoznanstvu, no u etimološkim je proučavanjima u onomastici prihvatio fonetička načela nekih mladogramatičara. Dokazivao je da je pradomovina Slavena na području između Visle i Odre, čime se suprotstavio tadanjim njemačkim stručnjacima. Glavno mu je istraživačko područje bio slovinski ili lehitski govor Slovinaca, potomaka Pomorjana oko jezera Łeba i Gradno, gdje je prikupljao građu od posljednjih govornika toga jezika. Značajnija su mu djela Prilozi slovnici i rječniku slovinskoga narječja (Przyczynki do gramatyki i słownika narzecza słowińskiego, 1913), Praslavenski jezik. Lehska – Poljska (Prasłowiańszczyzna. Lechia – Polska, I–II, 1959–61). Bio je članom Poljske akademije umjetnosti.

Citiranje:

Rudnicki, Mikołaj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/rudnicki-mikolaj>.