Ruskin [rʌ'skin], John, engleski pisac, likovni i društveni kritičar i teoretičar, slikar (London, 8. II. 1819 – Coniston, Lancashire, 20. I. 1900). Zarana je pokazao sklonost crtanju i pisanju te je od najranije dobi odrastao u ozračju disciplinirana učenja, Biblije, romantične literature i pejzažnoga slikarstva. Studirao je na Oxfordskome sveučilištu (1836–42), gdje je (1869–79. te 1883–85) bio istaknuti predavač povijesti umjetnosti; predavanja su mu objavljena u 7 svezaka (1870–76). Važan su dio njegove izobrazbe bila putovanja: razvio je negativno stajalište prema renesansi, zanosio se prirodom i krajolicima, Alpama, francuskim i sjevernotalijanskim gradovima. Osobito se oduševio gotikom nalazeći u njoj uzvišen duhovni sadržaj koji je otkrivao i u rukotvorinama iz obrtničkih radionica, za razliku od jednolikosti industrijske civilizacije, koju je osuđivao. Njegovo je nastojanje oko oživljavanja gotičke arhitekture i dekorativne umjetnosti (npr. u knjigama Sedam svjetiljaka arhitekture – The Seven Lamps of Architecture, 1848., i Mletački kamenovi – The Stones of Venice, 1851–53) naišlo na pozitivan odjek u viktorijanskoj Engleskoj (→ arts and crafts movement). Strastveno se zanimao za prirodne činjenice te je svoj prvi esej objavio u prirodnoznanstvenom časopisu (1834), potom je objavljivao eseje o arhitekturi (Poezija arhitekture – The Poetry of Architecture, 1837–38) te mnogobrojne byronovske pjesme i priče u božićnim kalendarima. Za studija je zamislio niz knjiga o umjetnosti, te se u prvoj od njih, tumačeći duhovni sadržaj krajolika, poslužio primjerom J. M. W. Turnera (Moderni slikari – Modern Painters, I–V, 1843–60). Premda nije bio osobit pobornik predrafaelita, stao je u obranu njihova prava na vlastitu estetiku tekstom Predrafaelitizam (Pre-Raphaelitism, 1851; → predrafaelitsko bratstvo). Sam je ostvario niz tehnički besprijekornih i produhovljenih crteža i akvarela. Zanimala su ga i pitanja socijalne i društvene reforme te se osobito bavio organizacijom rada (npr. Politička ekonomija umjetnosti – The Political Economy of Art, 1857; Do posljednjega – Unto This Last, 1862; Sezam i ljiljani – Sesame and Lilies, 1865., i dr.). Poticajna je i nadahnuto pisana njegova nezavršena trosveščana autobiografija Praeterita (1885–89).
