božićno žito, proklijalo žito (pšenica, raž, ječam, zob) posijano u tanjuriće, zdjelice i sl., kojim se ukrašuje božićni stol; jedan od najraširenijih božićnih običaja. Obično se sije na spomendan sv. Barbare (4. prosinca), a najkasnije na sv. Luciju (13. prosinca); u kući se čuva do Bogojavljenja (6. siječnja). Prastari običaj zelenila u kući u zimsko doba, kada miruje cijela priroda, vjerojatno vuče korijene iz kultova vegetacije (Adonisovi vrtići – neka vrsta lonaca za cvijeće na krovovima kuća), a izriče magijsku želju za budućim rastom, napretkom i obiljem. Božićni običaj sijanja žita raširen je ponajprije u katoličkim zemljama srednje Europe, u Hrvatskoj je poprimio i neka posebna obilježja (ukrasne vrpce hrvatske trobojnice).
