struka(e):
Bernardin de Saint-Pierre, Henri
francuski pisac
Rođen(a): Le Havre, 19. I. 1737.
Umr(la)o: Éragny-sur-Oise, 21. I. 1814.

Bernardin de Saint-Pierre [bεʀnaʀd' də s pjε:'ʀ], Henri, francuski pisac (Le Havre, 19. I. 1737Éragny-sur-Oise, 21. I. 1814). Lutalačka narav, proveo pet godina po europskim glavnim gradovima i dvije godine na Mauritiusu. Nakon povratka u Francusku objavio putopis Put u Île de France (Voyage à l’Île de France, 1773). Njegovo »znanstveno« djelo Rasprave o prirodi (Études de la nature, I–IV., 1784–88) i idilični roman Paul i Virginie (1788) oslobađaju ga oskudice i donose mu slavu. Otad je živio udobno, bili su mu naklonjeni svi režimi (Luj XVI., doba Revolucije, Prvo Carstvo); 1792. postao je direktor Botaničkog vrta (Jardin des plantes), 1794. profesor na École Normale Supérieure, 1795. akademik. – Prijatelj J. J. Rousseaua, čije ideje parafrazira, imao je pretenzije biti prije svega učenjak i filozof. Međutim, umjetnik je u njemu mnogo darovitiji od filozofa. Njegov osjećaj za pejsaž, za boje, tonove i oblike, u tadašnjoj su književnosti novost i osvježenje. Bernardinov poziv u carstvo egzotike i tajanstvenosti nije ostao bez odziva. Paul i Virginie iz istoimenog romana najavljuju dolazak duge povorke romantičnih junaka. Ostala djela: Indijanska koliba (La Chaumière indienne, 1790), Harmonije prirode (Harmonies de la nature, 1796).

Citiranje:

Bernardin de Saint-Pierre, Henri. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bernardin-de-saint-pierre-henri>.