Saint-Pierre-et-Miquelon

Saint-Pierre-et-Miquelon [s63338pjε:'ʀ εmikl61533'], francuski otočni prekomorski posjed u sjevernom dijelu Atlantskog oceana, nedaleko od južne obale Newfoundlanda (Kanada); obuhvaća 242 km² (dvojni otok Miquelon i Langlade 206 km², Saint-Pierre 26 km² i još nekoliko otočića) s ukupno 6034 st. (2014). Glavni grad Saint-Pierre. Glavne su gospodarske grane ribolov (bakalar, rakovice), marikultura, povrćarstvo; stočarstvo i uzgoj krznaša (srebrna lisica, kuna; izvoz krzna). Tvornica za preradbu ribe. Brodske veze s lukom Fortuna na Newfoundlandu (Kanada). Zračne luke su na otocima Saint-Pierre (veze s kanadskim zračnim lukama) i Miquelon (lokalna). – Otoke je 1520. otkrio portugalski pomorac João Álvares Fagundes. Jacques Cartier ih je 1536. proglasio francuskim posjedom. Od 1946. francuski prekomorski teritorij, a od 1976. prekomorski departman. God. 1977. proglašen je gospodarski pojas od 200 morskih milja, a morska granica prema Kanadi određena je međunarodnom arbitražom 1992. Od 2003. ima status prekomorske zajednice.

Citiranje:
Saint-Pierre-et-Miquelon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 30. 11. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=54087>.