Baktrija (Baktrijana), antička pokrajina u području srednjeg i gornjeg toka Amu-Darje, između Hindukuša na jugu i gorskog lanca Hisara na sjeveru. Njezini stanovnici, iranskog podrijetla, bili su isprva nomadi, poslije poljodjelci i stočari. Baktrijske karavane održavale su živu trgovinu s Kinom i Indijom. U VII. st. pr. Kr. Baktrija je bila pod vlašću Medijaca, a u VI. st. pr. Kr. perzijska satrapija, kojom su upravljali srodnici perzijskih kraljeva. Baktri su dvije godine (329/328. pr. Kr.) pružali otpor vojsci Aleksandra III. Velikoga, ali ih je on na kraju ipak pokorio. Oko 250. pr. Kr. na području Baktrije nastala je samostalna helenistička (grčko-baktrijska) država pod vladarom Diodotom. Za vladavine Eutidema i Demetrija, početkom II. st. pr. Kr., ta je država dostigla vrhunac svojega teritorijalnog razvoja: u njezin sastav ušla je i sjeverozapadna Indija. Grčko-baktrijsku državu sredinom II. st. pr. Kr. uništila su nomadska plemena, koja su u zemlju prodrla sa sjeveroistoka. U III. st. Baktrija je došla pod vlast perzijske dinastije Sasanida, a sredinom VII. st. osvojili su je Arapi. – Glavni grad antičke Baktrije bila je Baktra, danas Balkh (Balẖ) u sjevernom Afganistanu. Prvi je put grad do temelja razorio Džingis-kan (1223), a drugi put Timur u XIV. st.
