Samardžija, Marko, hrvatski jezikoslovac (Vođinci kraj Vinkovaca, 2. IX. 1947 – Zaprešić, 19. II. 2019). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1971. diplomirao je jugoslavistiku i filozofij, a 1986. doktorirao radom o valentnosti glagola u suvremenom hrvatskom književnom jeziku te je na njemu radio od 1973. do umirovljenja 2017 (od 1996. kao redoviti profesor hrvatskoga standardnog jezika). Bio je ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2000–01. te redoviti član HAZU od 2018. Bavio se uglavnom poviješću hrvatskoga književnog jezika i jezične leksikografije (Hrvatski jezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 1993; Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika, 1997., drugo prošireno izdanje 2004; Hrvatski jezik i pravopis od ujedinjenja do kraja Banovine Hrvatske, 2012; Hrvatski jezik u stoljeću velikih promjena: od Joakima Stullija do pobjede vukovaca, 2014; Hrvatska leksikografija: od početaka do kraja XX. stoljeća, 2019), hrvatskim filolozima (Ljudevit Jonke, 1990; Filološki portreti, 1993), uređivanjem filoloških knjiga (Jezični purizam u NDH, 1993).
