balance of power

balance of power [bæ'ləns əv pạu'əɹ] (engl.: ravnoteža sila), doktrina u međunarodnim odnosima prema kojoj agresivne težnje neke europske države ili saveza država mogu biti obeshrabrene suprotstavljanjem druge koalicije iste ili veće snage. Prapočetci takve doktrine postoje već u antičkoj Grčkoj (Peloponeski savez). Postanak doktrine valja tražiti u novom vijeku, primjerice u ograničavanju dominacije Habsburgovaca ili pak u politici Velike Britanije prema Francuskoj u doba Luja XIV. i Napoleona I., u ograničavanju Pruske Fridrika II. Velikoga, u stvaranju vojno-političkih saveza u Europi u drugoj polovici XIX. st., odnosno u stvaranju Trojnoga saveza i savezničke koalicije, te NATO-a i Varšavskog pakta u XX. st.