Samotraki ili Samotraka (novogrčki Σαμοϑράϰη, Samothrákē [samoϑra'ki], starogrčki Σαμοϑρᾴϰη, Samothrikē), grčki otok u sjeveroistočnome dijelu Egejskoga mora; 178 km², 2859 st. (2011). Pretežno je brdovit; najviši vrh Fengari (Pheggári; 1611 m). Na malim obradivim površinama uzgajaju se sredozemne kulture. Ovčarstvo, ribarstvo, spužvarstvo. Turizam. Glavno je otočno trgovačko središte istoimeni gradić. – U VIII. st. pr. Kr. kolonizirali su ga Grci (Jonjani). U antičko doba samostalni polis, glasovit po hramu božanstava kabira. Godine 340. pr. Kr. osvojio ga je makedonski kralj Filip II. U sastavu Makedonije Samotraki je bio do 168. pr. Kr., kada su ga zaposjeli Rimljani. Za rimske vlasti uživao je autonomiju. Poslije je bio u sklopu Istočnorimskoga ili Bizantskoga Carstva (395–1204., 1230–1462), Latinskoga Carstva (1204–30), Osmanskoga Carstva (1462–1920) i Grčke. Tijekom II. svjetskoga rata pod njemačkom okupacijom (1941–44). Kip poznat pod imenom Nika sa Samotrake (danas u Louvreu) ide u red najljepših djela »helenističkoga baroka«, a potječe vjerojatno iz razdoblja oko 300. pr. Kr.
