STRUKE:

Sekelj, Vojislav

Sekelj, Vojislav, hrvatski književnik (Subotica, Vojvodina, 20. IV. 1946Subotica, 4. V. 2017). Diplomirao na Višoj tehničkoj školi u Subotici. Pjesme, prozu i kritiku objavljivao je od 1970. Motiv samospoznaje i suočenja s grubom zbiljom u prvoj pjesničkoj zbirci Djetinjstvo (1972) protkan je ironijom i sarkazmom, što je konstantom njegova opusa, kao i motiv žene. Odnos zbiljnoga i onostranoga u nihilističkom ozračju promišlja u zbirci Sad znadeš sve (1979), a sukob dobra i zla, ljubavi i mržnje te uzajamnu izdaju Isusa i Jude u Poljupcu izdaje (1989). Pjesnički vrhunac dosegnuo je zbirkom Rič fali (1991), napisanom ikavicom bunjevačkih Hrvata, prožetom slikama minulih vremena, svakodnevice, životnih radosti i erotske raspojasanosti. Autoironija, fatalističke misli i osjećaji odbačenosti odlikuju zbirku U izmučenim riječima (2005), a bibliofilsko dvosveščano izdanje u sitotisku na kartonskoj ljepenci MMV knjiga prva i druga (rimski broj u naslovu godina je objavljivanja) svjedoči o egzistencijalnoj ugroženosti pjesnikovoj i njegovih sunarodnjaka u politički nestabilnoj državi. U romanu s autobiografskim elementima Daleka zvona (1983) razmatra tjeskobu intelektualca u provincijskom gradu za socijalizma. Moralnu i intelektualnu razapetost intelektualaca u doba raspada države i rata analizira u poetsko-dramsko-proznom djelu Uzmi dodaj (2002). Književne kritike dijelom je skupio u knjizi 23 kritike (1988). Bio je pokretač te glavni i odgovorni urednik subotičkoga dvotjednika Žig (1994–2001). Objavljen mu je i izbor novinskih tekstova iz Glasa ravnice i Žiga (Kako se branilo dostojanstvo, 2011) te pjesnička zbirka Životopis jedne sjene (2013).

Citiranje:
Sekelj, Vojislav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 16. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55221>.