Seliščević (Želiščević, Selischevich de Gaczka), Stjepan, zagrebački biskup (župa Tuhelj, 1637 – Zagreb, 1. IV. 1703). Potječe iz plemićke obitelji. Školovao se u Ugarskoj, Zagrebu i Beču. Od 1661. bio je kanonik Zagrebačkoga kaptola, 1663–67. rektor Ilirskoga kolegija u Bologni, 1670. kalnički i 1676. bekšinski arhiđakon. God. 1670 (u vrijeme Zrinsko-frankapanske urote) hrvatski staleži i Kaptol uputili su ga kao izaslanika u Beč kako bi ondje uvjerio carski dvor u njihovu odanost. God. 1681. bio je izaslanik Kaptola na Požunskom saboru, 1685. predvodio je banderij kaptolskih kmetova u bitki protiv Osmanlija kraj Osijeka. God. 1688. bio je imenovan zagrebačkim velikim prepoštom, 1693. naslovnim krbavskim biskupom, a 1694. zagrebačkim biskupom. Od 1693. sudjelovao je u hrvatskom političkom životu te je bio banski namjesnik i predsjedatelj sjednice Hrvatske kraljevinske konferencije (1701). Pripojio je Zagrebačkoj biskupiji župe požeškoga kotara, djelovao na popravku zagrebačkih gradskih zidina i uređenju biskupskih rezidencija u Varaždinu, Ivaniću, Gradecu, Lupoglavu i Dubravi. Njegovom su zaslugom 1695. donesene prve konstitucije Metropolitanske knjižnice. Sahranjen je u kripti zagrebačke katedrale.
