struka(e):

serumska bolest, imunološka preosjetljivost pri kojoj u krvi nastaju imunokompleksi (kompleksi antigena i protutijela); oni se talože u stijenke krvnih žila i aktiviraju komplementni sustav, što uzrokuje upalnu reakciju. Serumska bolest javlja se nakon ubrizgavanja životinjskoga seruma u terapijske svrhe (odatle i naziv bolesti). Može se pojaviti i pri drugim oblicima pasivne imunoterapije (koja se provodi radi stjecanja pasivne imunosti), npr. nakon primjene seruma protiv zmijskog otrova. Iako strani serumi imaju zaštitnu funkciju, oni sadrže antigene koji stvaraju imunokomplekse s protutijelima primatelja. Znakovi serumske bolesti ovise o veličini imunokompleksa i mjestu njihova taloženja, a pojavljuju se između 7. i 15. dana nakon ubrizgavanja seruma. To su vrućica, bolovi u mišićima i zglobovima, osip, povećanje limfnih čvorova i slezene, bjelančevine u mokraći. Bolest obično spontano nestaje. Danas se u pasivnoj imunoterapiji sve više rabe pripravci iz ljudskoga seruma ili monoklonska protutijela, pa se serumska bolest pojavljuje razmjerno rijetko i blažega je tijeka. Mnoge druge bolesti ili lijekovi mogu potaknuti stvaranje i taloženje imunokompleksa, uz znakove koji nalikuju onima serumske bolesti, npr. dugotrajne infekcije i autoimune bolesti te neki antibiotici (penicilin i cefalosporini) i sulfonamidi.

Citiranje:

serumska bolest. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/serumska-bolest>.