Shaftesbury [šα:'ftsbəri], Anthony Ashley Cooper, engleski filozof (London, 26. II. 1671 – Napulj, 15. II. 1713). Stekao je privatno obrazovanje pod tutorstvom J. Lockea. Bio je zastupnik u Donjem domu engleskog Parlamenta (kao vigovac) 1695–98., a od 1699. član Doma lordova (earl). Od 1711. živio u Italiji. Njegova je filozofija svojevrsna sinteza neoplatonizma i panteizma, antičke tradicije i filozofske škole iz Cambridgea. Zanosni doživljaj harmonije svijeta i entuzijazam prevladava njegovim opusom. Osjećaj je osnovni izvor svake spoznaje, a vrlina je ljubav prema redu i ljepoti u društvu. Blizak deizmu, smatrao je da postoji »prirođeni osjećaj za dobro« i da za teoretsko zasnivanje morala nije potrebna religija; štoviše, »prava religija« je ona koja je zasnovana na moralu i ljubavi prema kozmičkoj harmoniji. I estetska ljepota vrsta je harmonije, a estetsko je prosuđivanje temeljno bezinteresno i instinktivno, ali se ipak treba usavršavati praksom i proučavanjem umjetničkih objekata. Svojim je estetskim tezama Shaftesbury utjecao na niz filozofa i umjetnika te su se njegovim panteističkim optimizmom inspirirali mnogi filozofi francuskog i škotskog prosvjetiteljstva i njemačkog romantizma. Svoje je mnogobrojne eseje pisane jasnim stilom, kao što su Sensus Communis, esej o slobodi duha i ćudi (Sensus Communis, an Essay on the Freedom of Wit and Humour) i Istraga o vrlini ili zasluzi (Inquiry Concerning Virtue or Merit), skupio u vrlo čitanoj knjizi Karakteristike ljudi, običaja, mišljenja, vremena (Characteristics of Men, Manners, Opinions, Times, I–III, 1711).
