struka(e):
Sijarić, Ćamil
bošnjački književnik
Rođen(a): Šipovice kraj Bijeloga Polja, Sandžak, 18. XII. 1913.
Umr(la)o: Sarajevo, 6. XII. 1989.

Sijarić, Ćamil, bošnjački književnik (Šipovice kraj Bijeloga Polja, Sandžak, 18. XII. 1913Sarajevo, 6. XII. 1989). Diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu 1940. Radio je kao sudski činovnik u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradiški i Banjoj Luci, a od 1947. bio je urednik u književnoj redakciji Radio Sarajeva. Redoviti član Akademije nauka i umjetnosti BiH bio je od 1972. Njegove pripovijetke (Ram-Bulja, 1953; Zelen prsten na vodi, 1957; Naša snaha i mi momci, 1962; Sablja, 1969; Na putu putnici, 1969; Kad djevojka spava, to je kao da mirišu jabuke, 1973; Francuski pamuk, 1980; Rimski prsten, 1985) i romani (Bihorci, 1956; Kuću kućom čine lastavice, 1962; Mojkovačka bitka, 1968; Konak, 1971; Carska vojska, 1976; Raška zemlja Rascija, 1979) tematski su vezane uz zavičajnu sredinu. U središtu im je orijentalna duhovnost i senzibilnost sandžačkih Bošnjaka, a odlikuju se pripovjednim postupcima magičnoga realizma. Pisao je i putopise (Zapisi o gradovima, 1970; Herceg-Bosno i tvoji gradovi, 1986), a objavljene su mu i pjesničke zbirke Lirika (1988) i Koliba na nebu (1990).

Citiranje:

Sijarić, Ćamil. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/sijaric-camil>.