struka(e):

silabički stih (kasnolat. syllabicus < grč. συλλαβιϰός: slogovni), tip stiha ritam kojega se temelji na ponavljanju redaka s istim ili približno istim brojem slogova. Ulogu ritmičkoga signala u silabičkom versifikacijskom sustavu ima redak ili dio retka (članak), a kraj retka ili članka shvaća se kao stanka među signalima. Obično se sintaktičke granice distribuiraju ravnomjerno pa uz isti broj slogova silabički stih posjeduje i sintaktičku izomeriju (jednakodijelnost). Razvio se u romanskim književnostima, odakle se širio i u ostale europske književnosti. Zahvaljujući ugledu talijanske i francuske književnosti te dugotrajnosti stihovnih struktura, neki od najpoznatijih europskih stalnih oblika silabički su metri: talijanski jedanaesterac (endecasillabo) stih je najpoznatijih lirskih i epskih djela talijanske književnosti; u francuskoj književnosti sve do XX. st. prevladavao je aleksandrinac (stih od dvanaest slogova s cezurom iza šestoga sloga). Silabički stih je i stih hrvatske usmene književnosti i umjetničke književnosti od ranoga novovjekovlja do Šenoina doba. Najpoznatiji su silabički stihovi deseterac (4 + 6), simetrični osmerac (4 + 4) i dvostruko rimovani dvanaesterac (6 + 6).

Citiranje:

silabički stih. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/silabicki-stih>.