struka(e): lingvistika i filologija | teorija književnosti

sinalefa (grč. συναλοιφή: spajanje), u grčkoj metrici, naziv za uklanjanje hijata, odn. stapanje dvaju samoglasnika u jedan glas. Sinalefa se primjenjuje na granici riječi, kada se završni vokal prve riječi spaja u jedan slog s početnim vokalom druge riječi. Pritom je moguće da svaki od vokala u novoj glasovnoj cjelini zadrži svoja fonetska obilježja. Zato sinalefa kao način reguliranja dodira vokala u stihu može imati više oblika: → elizija, → sinereza, → kontrakcija. Kako u novijoj metričkoj terminologiji elizija uz ispuštanje upućuje i na oblike stapanja vokala, sinalefa se potiskuje iz terminološke uporabe.

Citiranje:

sinalefa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 24.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/sinalefa>.