Şincai [ši'ŋkai], Gheorghe, rumunjski povjesničar, filolog i teolog (Râciu de Câmpie, danas Şincai, Mureş, 28. II. 1754 – Sinea, Slovačka, 2. XI. 1816). Poliglot, jedan od najznačajnijih predstavnika Erdeljske škole, studirao u Cluju, zatim (1774–79) u Rimu, na uglednom zavodu De propaganda fide, te napokon u Beču. Zauzimao se za širenje školstva na rumunjskom jeziku u Transilvaniji i kulture u seoskim sredinama. God. 1791. sudjelovao je u pisanju Knjižice smjerne molbe Vlaha [Rumunja] (Supplex libellum Valachorum) kojom su Rumunji zahtijevali jednakopravnost s drugim narodima u Transilvaniji. Zajedno sa Samuilom Micuom napisao je prvu rumunjsku gramatiku, tiskanu u Beču, Osnove dačko-rumunjskog ili vlaškoga jezika (Elementa linguae daco-romanae sive valachiae, 1780). God. 1782–94. bio je ravnateljem rumunjskih grkokatoličkih škola u Transilvaniji. Među velikim brojem njegovih didaktičkih djela posebno se ističu: Početnica (Abecedarul), Gramatica, Aritmetica (1785), a od vjeroučiteljskih i teoloških djela Katekizam (Catehismul, 1783) i Skup vjerskih dogma (Adunarea dogmelor credinţii, 1815., u rukopisu). Izvrstan prevoditelj, 1789. preveo je Bibliju, poznatu pod naslovom Biblija iz Blaja (Biblia de la Blaj). Najvažnije mu je povijesno djelo, pisano u obliku anala, Kronika Rumunja i više drugih naroda (Hronica românilor şi a mai multor neamuri, dovršena 1811., objavljena 1853–54. u 3 sveska), dokumentarna sinteza o oblikovanju i povijesnom kontinuitetu rumunjskog naroda na području stare Dacije.
