siniceza (grč. συνίζησις: sjedinjenje), u grčkoj metrici, uklanjanje hijata u jednoj riječi jednosložnim izgovorom dvaju vokala. Taj oblik slijevanja dvaju vokala u jedan slog nije bio poznat u metrici hrvatskoga usmenoga pjesništva, nego se javio u simetričnom osmercu starije hrvatske književnosti: A u visocijeh gora vrhe / Najprije ognjeni trijes udari (I. Gundulić, Osman). U dugotrajnoj recepciji toga stiha u hrvatskom pjesništvu usavršene su raznolike stilizacije s postupcima ispuštanja i stapanja vokala. Primjerice, u stihovima I. Mažuranića: Čije ’e ovo zlaćano oružje – To ’e oružje age Čengijića, umjesto na očekivanoj eliziji (čije j’ … to j’ …), pjesnički se postupak temelji na sinicezi. No sinicezu treba razlikovati od → sinereze, gdje pri jednosložnom izgovoru fonetska svojstva dugoga i kratkoga vokala ostaju nepromijenjena.