situacija (njem. Situation < franc. situation, prema srednjovj. lat. situare: smjestiti, od lat. situs: položaj, mjesto).
1. Skup okolnosti u kojima se tko ili što nalazi, prilike u kojima se što zbiva; stanje, položaj.
2. Jedna od odrednica proizvodnje i razumijevanja iskaza, diskursa ili teksta. Prema egzistencijalističkoj koncepciji J.-P. Sartrea iz 1940-ih, riječ je o spoju egzistencijalne uvjetovanosti i individualnoga projekta kojim čovjek prihvaćanjem odgovornosti niječe slučajnost početne situacije i transcendira zadane okolnosti. Hermeneutika govori o dijaloškoj situaciji koja obuhvaća autorsku i čitateljsku situaciju. Prvu obilježava povijesni horizont (a ne autorove intencije), zbog čega nastaje rascjep (značenje/smisao) koji tekst udaljava od čitatelja. H.-G. Gadamer je 1960-ih posebnu pozornost posvećivao situaciji tumača, koja je, zbog uronjenosti u jezičnu tradiciju zajednice, obilježena neukidivim predrasudama i preduvjerenjima. Do stapanja horizonata dolazi kada tumač pronađe rješenje vlastitoga pitanja. J. Habermas je 1970-ih žestoko kritizirao spomenutu koncepciju zbog toga što sudionike dijaloške situacije tretira kao zatočenike naslijeđene ideologije.
