TRAŽI DALJE:
STRUKE:

sjekira

sjekira, ručno oruđe ili hladno oružje u obliku plosnata klina sa širokom oštricom; služi za sječenje, cijepanje i sl. Obično je čelična, nasađena na drveno držalo (sjekirište, toporište), a prema namjeni izrađuje se u različitim veličinama i oblicima. Danas ju ponajprije kao pomoćni alat rabe drvosječe, mesari, vatrogasci, a u tradicijskim obrtima tesari (poprječna i dljetasta), bačvari (dužnjača i kriva), kolari. Isprva su sjekire izrađivane u kamenu, zatim u bronci i željezu. Razvile su se iz jednostavna kamenoga dlijeta prapovijesnoga čovjeka (paleolitik). Tipično plosnati oblik sjekire, oblikovan već u neolitiku, nije se do danas bitno mijenjao. Manje sjekire služile su kao hamajlije koje čuvaju protiv uroka ili kao zavjetni darovi. Zbog svoje ubojite moći često je bila predmetom slijepog obožavanja (fetiš), simbol vlasti (→ fasces) ili kultni simbol (→ labris). Katkad je bila bogato ukrašena (→ tomahavk) ili neobična oblika (→ helebarda). Od starih naroda upotrebljavali su ju kao oružje Skiti, Tračani i Gali, u Europi se održala sve do XVI. st., a u nekim azijskim zemljama (Irak, Iran, Indija) i dulje.

Citiranje:
sjekira. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 12. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56308>.