slama, naziv za osušene stabljike i listove žitarica i mahunarki (boba, graha, graška) koji zaostaju nakon vršidbe. Suha tvar slame sastoji se ugl. od celuloze i složenih ugljikovodika. Slama se može rabiti kao stočna hrana (najveću hranjivu vrijednost ima slama mahunarki, zatim zobi, kukuruza i ječma), ugl. za krupnu rogatu stoku, konje i ovce, posebno u hladnoj klimi. Hranjivost slame i njezin kem. sastav ovise o vrsti biljke, klimatskim prilikama, vršidbi, načinu spremanja i drugim čimbenicima. Slamu karakterizira nizak stupanj probavljivosti i nizak sadržaj hranjivih tvari, pa se usitnjava i miješa sa sočnom hranom. Zbog opasnosti od ozljeda oštrim stabljikama, u prehrani stoke zamjenjuje se sijenom. – Slama se upotrebljava i kao građevni materijal (kao vezivo u glini i betonu, za izradbu krovova), za proizvodnju celuloze, goriva biobutanola, kao prostirka, za izradbu dijelova namještaja (npr. stolica), ljetnih šešira, užadi, kao podloga pri uzgoju gljiva, kao zaštitni nastor (malč) u vrtu i voćnjaku, kao stelja.
