banderij

ilustracija
BANDERIJ, avers i revers konjaničke banderijske zastave s početka XIX. st., Zagreb, Hrvatski povijesni muzej

banderij (srednjovj. lat. banderium: barjak, zastava i banda: naoružana skupina od gotskog bandwa: znak, barjak; usp. tal. bandiera, franc. bannière), u hrvatsko-ugarskoj državnoj zajednici vojni odred od približno 400 vojnika što bi ga pojedini velikaši u slučaju rata morali privesti kraljevoj vojsci pod svojim stijegom (insurekcija ili pučki ustanak). U hrvatskim se izvorima prvi put spominje 1260. u ispravi za Draganiće, no pravu banderijalnu vojsku uspostavljaju Karlo I. i Ludovik u XIV. st. U Hrvatskoj je banova dužnost bila okupiti banderij (1000 vojnika) u kraljevo ime. U XVI. st. i kasnije veličinu banderija za pojedine velikaše određuje Hrvatski sabor. Osim banderija svjetovnoga plemstva postojali su i oni ustrojeni od predijalaca s crkvenih imanja, a županije i slobodni kraljevski gradovi također su imali banderije. Banderijalni ustroj vojske zadržan je u Hrvatskoj i Slavoniji sve do uvođenja stajaće vojske (posljednja insurekcija proglašena je 1848).

Citiranje:
banderij. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 21. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5666>.