struka(e):

slovo, naziv za dvadeseto slovo u staroslavenskoj (glagoljičkoj i ćiriličkoj) azbuci za spirant /s/, u značenju »riječ, govor«. U oba pisma označuje broj 200. U ćirilicu je u obliku  preuzeto iz sigme grčke uncijale IX. st. (Σ), i kroz povijest, u nacionalnim i regionalnim inačicama, gotovo uopće nije mijenjalo oblik od najstarijih zapisa (npr. Savina knjiga, XI. st.: he10_0231.jpg). U najstarijoj glagoljici sastavljeno je od kršć. simbola kružnice i trokuta (Kijevski listići, X/XI. st.: he10_0232.jpg), upravo obrnuto od slova i (). U mnogim tekstovima starocrkvenoslavenskoga kanona trokut je izgubio oštrinu svojih kutova (Marijinsko evanđelje, XI. st.: he10_0233.jpg; Kločev glagoljaš, XI. st.: he10_0234.jpg). U hrv. ustavnoj (uglatoj) glagoljici taj je donji dio posve izgubio fizionomiju trokuta i izdužio se u visinu (Prvotisak misala, 1483: he10_0235.jpg).

Citiranje:

slovo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/56705>.