sljepaši (Spalacinae), potpor. podzemnih glodavaca iz por. miševa (Muridae), jaka, smeđesiva, obla tijela, bez repa duga do 30 cm. Oči su zakržljale i zastrte dlakom. Zubima i prednjim udovima kopaju podzemne hodnike u kojima se razlikuju prostori za hranjenje, defekaciju i spavanje. Hrane se lukovicama, gomoljima i travama. Samotne su životinje. Brjeđost traje 2 do 7 tjedana, a kote jedno do pet mladunaca. U prirodi žive rijetko više od jedne godine, a u zatočeništvu 4 do 5 godina. Rašireni su u istočnoj i jugoist. Europi, zap. Aziji i na Bliskom istoku. Razlikuje se osam vrsta rodova Nannospalax i Spalax. Predstavnik je sljepaš (Nannospalax leucodon), dug 20 do 40 cm, kratkih nogu prilagođenih kopanju, ušiju bez ušne školjke, tupe njuške s jakim zubima glodnjacima. Na Balkanu žive posebne podvrste: bosanski sljepaš (N. l. monticola), srijemski sljepaš (N. l. syrmiensis), hercegovački sljepaš (N. l. hercegovinensis), srpski sljepaš (N. l. serbicus). Srodne vrste sljepaša nalaze se u potporodicama Myospalacinae, Rhizomynae i Tachyoryctinae, a raširene su u Africi i Aziji.
