Soldo, Ante Josip, hrvatski povjesničar (Split, 20. VI. 1922 – Omiš, 31. VIII. 2005). Završio je bogosloviju 1946. u Makarskoj, od 1952. studirao u Zagrebu povijest i muzikologiju, 1957. diplomirao povijest. Bio je gimnazijski profesor povijesti i povijesti umjetnosti u Zagrebu (1957–62) i Sinju (1962–95) te profesor crkvene glazbe u Makarskoj (1972–74). U Sinju je obavljao službu knjižničara i arhivista Provincije te upravitelja Arheološke zbirke franjevačkoga samostana. Bio je dugogodišnji predsjednik sinjskoga ogranka Matice hrvatske te pokretač i urednik (1993–2004) njezina glasila Cetinska vrila. Bavio se poviješću franjevaca u Dalmaciji, posebice poviješću Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, te bio urednik zbornika Kačić (1967–73). Proučavao je povijest Sinja i Cetinske krajine (Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, I–II, 1995–97) te političku, društvenu i gospodarsku povijest Dalmacije XVII–XX. st., osobito razdoblje hrvatskog narodnog preporoda. Objavljivao i djela s područja povijesti umjetnosti i muzikologije. Ostala djela: Pregled povijesti hrvatske crkve (1976), Župa sv. Nikole Bajagić – Obrovac (1978), Zlato na grudima majke: kratka povijest 300 godina štovanja Gospe sinjske (1987), Sveti Spas u Vrhrici (1990), Makarski ljetopisci 17. i 18. stoljeća (1993), Kratka povijest šibenske biskupije: o 700. obljetnici (1997), Grimanijev zakon: zakon za dalmatinske krajine iz 1755./56. godine (2005).