struka(e):
Solev, Dimitar
makedonski književnik
Rođen(a): Skoplje, 24. V. 1930.
Umr(la)o: Skoplje, 24. IX. 2003.

Solev [so'lev], Dimitar, makedonski književnik (Skoplje, 24. V. 1930Skoplje, 24. IX. 2003). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Skoplju; djelovao kao ravnatelj Makedonske televizije, Nacionalne i sveučilišne knjižnice »Sv. Kliment Ohridski«, urednik književnih časopisâ, član PEN-a i predsjednik Društva književnika Makedonije. Zalagao se za uvođenje poetika modernizma u makedonsku književnost tijekom 1950-ih. U njegovu žanrovski raznovrsnom opusu najistaknutija je novelistika, iako slovi i za vrsna esejista, kritičara i polemičara. Iz različitih dobnih aspekata (djetinjstva, mladosti i zrelosti) tematizirao je vremenske odsječke od II. svjetskoga rata do suvremenosti, služeći se asocijativno-meditativnim postupcima u okviru moderniziranoga psihološkoga realizma. Značajne su njegove novelističke zbirke Okopnjeli snjegovi (Okopneti snegovi, 1956), Puževi (Polžavi, 1975), Crno zrcalo (Crno ogledalo, 1985), Promjena sustava (Promena na sistemot, 1993) te romani Pod usijanjem (Pod usvitenost, 1957) i Kratko proljeće Mone Samonikova (Kratka prolet na Mono Samonikov, 1964); ogledi Quo vadis scriptor (Kvo vadis skriptor, 1970) odlikuju se promišljenom »intelektualnom skepsom« koju tumačenja povezuju s njegovim proznim opusom.

Citiranje:

Solev, Dimitar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/solev-dimitar>.