struka(e): |
ilustracija
SOLOMONSKI OTOCI, položajna karta
ilustracija
SOLOMONSKI OTOCI, grb
ilustracija
SOLOMONSKI OTOCI, zastava
ilustracija
SOLOMONSKI OTOCI, obala u okolici Giza
ilustracija
SOLOMONSKI OTOCI, stanovnici Honiare
ilustracija
SOLOMONSKI OTOCI, zračna snimka otoka Tikopia

Solomonski Otoci (Solomon Islands), država u zapadnom dijelu Tihog oceana u istoimenoj otočnoj skupini, južna Melanezija; obuhvaća 28 370 km².

Prirodna obilježja

Sastoji se od 6 velikih (Choiseul, Santa Isabel, New Georgia, Guadalcanal, Malaita, Makira ili San Cristobal) i niza manjih otoka: Shortland, Auro, Mono (Treasury), Vella Lavella, Rob Roy, Vaghena (Wagina), Ganangga, Kolombangara, Rendova, Tetipari, Gatukai, Pavuvu, Savo, Florida, Olevuga, Ulawa i dr., a obuhvaća i otočje Santa Cruz (Temotu) s otocima Duff (Wilson, Taumako), Tikopia, Fataka (Mitre) i Anuta (Cherry), koji geografski pripadaju otočju Novi Hebridi. Klima je ekvatorska s neznatnim promjenama temperature tijekom godine; srednja godišnja temperatura iznosi oko 27 ºC (Honiara). Godišnja količina kiše 2000 do 3000 mm.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2009. na Solomonskim Otocima živi 515 870 st., a prema procjeni iz 2012. god. 578 000 st. Stanovnici su uglavnom Melanezijci (93,0% stanovništva), Polinezijci (4,0%), Mikronezijci (1,5%) i dr. (1,5%; Europljani, Kinezi). Po vjeri su protestanti (70,0%), katolici (18,0%), pripadnici različitih autohtonih vjera (5%) i dr. (7%). Porast stanovništva iznosi 3,4% (2007–12), prirodni priraštaj stanovništva 2,68% ili 26,8‰ (2010); natalitet 34,3‰ (2010), mortalitet 7,5‰ (2010), mortalitet dojenčadi 19,0‰ (2010). Porast stanovništva veći je od prirodnoga priraštaja, što upućuje na useljivanje. U dobi je do 14 godina 38,8% st., od 15 do 59 godina 55,6% st., a u dobi od 60 i više godina 5,6% st. (2009). Očekivano trajanje života iznosi 71,1 godinu za muškarce, odnosno 76,4 godina za žene (2006). U poljoprivredi i šumarstvu zaposleno je 28,7% st., u industriji i građevinarstvu 5,5%, u uslužnim djelatnostima 65,8% st. (2004). Službeni je jezik engleski, razgovorni neosolomonski (Sandalwood-English), a govore se i različiti melanezijski i polinezijski jezici. Glavni je grad Honiara na Guadalcanalu (64 609 st., 2009); ostala su veća naselja (2009): Auki (Malaita; 5105 st.), Gizo (3547 st.) na istoimenom otoku, Noro (3365 st.) na otoku New Georgia i Kirakira (2074 st.) na otoku Makira (prije San Cristobal); u gradovima živi 18,2% st. (2009).

Gospodarstvo

Početkom 2000-ih Solomonski Otoci ostali su među najsiromašnijim zemljama. Vrijednost BDP-a je 2011. dosegnula 1 milijardu USD, potom raste na 1,4 milijarde USD (2017), a tijekom 2018–21. iznosi 1,5 milijarda USD godišnje. Veličina je BDP-a po stanovniku oko 2280 USD (2021). Najznačajnija prirodna bogatstva čine tropske šume i kokosove palme, bogat riblji fond te ležišta boksita, fosfata, zlata, nikla, olova i cinka. U sastavu BDP-a (2017) vodeći je uslužni sektor (58,1%), a slijede poljoprivredni (34,3%) i industrijski (7,6%). U industriji prevladavaju rudarstvo, preradba drva, ribe i poljoprivrednih proizvoda (plodova palmi, kokosa, voća i dr.). Vrijednost robnog izvoza 2020. iznosila je 491 milijun USD, a uvoza 338 milijuna USD. Najviše izvozi drvo, ribu i riblje prerađevine, zatim boksit, palmino i kokosovo ulje i dr. Uvozi pretežno naftne derivate, hranu, vozila i dijelove, komunikacijske uređaje, odjeću i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Kina (64,4%), Italija (9,8%) i Indija (3,6%). Najviše uvozi iz Kine (35,8%), Australije (13,5%), Južne Koreje (10,8%), Singapura (9,2%), Malezije (5,7%) i Novoga Zelanda (4,8%). Gospodarstvo ovisi o međunarodnoj ekonomskoj pomoći koja je tijekom 2010–19. u prosjeku iznosila oko 243 milijuna USD godišnje; najveći su donatori Australija (65%), Novi Zeland (9%), Japan (6%) i Tajvan (5%). Veličina je javnoga duga 14% BDP-a (2021).

Promet

Cestovna je mreža duga 1500 km, od čega je 3% asfaltirano. Glavne su luke Honiara, Yandina (Russell Islands), Noro (New Georgia). Međunarodna zračna luka Henderson nedaleko od Honiare.

Novac

Novčana je jedinica dolar Solomonskih Otoka (SI$, SBD); 1 dolar = 100 centa.

Povijest

Ljudi su na Solomonske otoke doplovili već u II. tisućljeću pr. Kr. God. 1568. otkrio ih je španjolski pomorac Álvaro de Mendaña; ime su dobili prema kralju Izraela i Judeje Salomonu (Salamun, Solomon). Premda je tijekom 1850-ih bilo pokušaja osnivanja katoličkih misija na otocima, tek su anglikanski svećenici 1898. osnovali prvu trajno naseljenu kršćansku misiju. God. 1886. Njemačka i Velika Britanija razgraničile su svoje posjede na Solomonskim otocima. Britanski protektorat bio je uspostavljen 1893., kolonijalna uprava bila je organizirana 1896., a na cijelo otočje protegnula se tek 1899. kada su Nijemci u zamjenu za Samou svoj dio prepustili Britancima. U II. svjetskom ratu Solomonske otoke zauzeli su u proljeće 1942. Japanci i sagradili na Guadalcanalu zračnu bazu, pripremajući se za napadaj na Australiju. Zbog iznimne geostrateške važnosti, Amerikanci su već u kolovozu 1942. intervenirali te zaposjeli dio otoka Guadalcanal. Američkim desantom započela je jedna od najdužih i najkrvavijih bitaka II. svjetskog rata na Tihom oceanu jer se težište borbe, nakon šestomjesečnih kopnenih borbi na Guadalcanalu, prenijelo i na more i u zrak. U veljači 1943. Amerikanci su uz teške gubitke prisilili Japance na povlačenje s Guadalcanala, a potom i s drugih Solomonskih otoka, što je bila jedna od prekretnica u II. svjetskom ratu na Tihome oceanu.

Nakon II. svjetskog rata bila je obnovljena britanska uprava (1945. upravno je središte bilo premješteno iz grada Tulagija u Honiaru). Ograničena autonomija bila je uvedena 1973., a unutarnja samouprava 1976; naziv Britanski Solomonski Otoci održao se do 1975. Neovisnost je proglašena 7. VII. 1978. Do kraja XX. st. najviše su puta bili premijeri Peter Kenilorea (1978–81. i 1984–86) i Solomon Mamaloni (1981–84., 1989–93. i 1994–97). Gospodarski pojas u širini od 200 nautičkih milja proglašen je potkraj 1978; sporazum o morskoj granici postignut je s Australijom (1988), Papuom Novom Gvinejom (1989) i Francuskom (1990; za Novu Kaledoniju). Potraživanje otoka Bougainvillea od Papue Nove Gvineje početkom 1990-ih uzrokovalo je međudržavne napetosti. Na Guadalcanalu su 1999–2000. trajali etnički sukobi (pobunjenički Oslobodilački pokret Isatabu proganjao je doseljenike s otoka Malaite, koji su organizirali vlastite snage). Sredinom 1999. bilo je uvedeno izvanredno stanje, a uz međunarodno posredovanje primirje je postignuto u kolovozu 2000 (poginulih je bilo više od 100, a raseljenih oko 30 000). Na parlamentarnim izborima 2001. pobijedila je Stranka narodnoga saveza, a premijer je postao njezin vođa Allan Kemakeza (do 2006), koji je 2003. zbog političke nestabilnosti i porasta kriminala zatražio međunarodnu pomoć. Slijedila je intervencija mirovnih snaga iz više pacifičkih zemalja (u srpnju 2003), pod vodstvom Australije i Novoga Zelanda. Nakon izbora u travnju 2006. došlo je do nemira u Honiari i napada na pripadnike kineske zajednice. Tijekom 2000–01., 2006–07. i 2014–17. premijer je bio Manasseh Sogavare; ponovno je izabran u travnju 2019 (uz nasilne oporbene prosvjede). U lipnju 2017. dovršena je mirovna operacija pod australskim i novozelandskim vodstvom (vojne snage povučene su 2013), a u kolovozu 2017. s Australijom je zaključen sporazum o sigurnosti (na snazi je od lipnja 2018). Premijer Sogavare izložen je pritisku nakon odluke o diplomatskom priznanju Kine (2019) i prekidanju odnosa s Tajvanom (uspostavljeni 1983); otpor je osobito snažan u pokrajini Malaiti, vlasti koje nastavljaju održavati odnose s Tajvanom (ističu pravo na referendum o neovisnosti koje središnja vlast ne priznaje). U studenome 2021. u Honiari su izbili nasilni protuvladini prosvjedi (uz napade na kinesku zajednicu), te su ponovno u pomoć pozvane australske policijske i vojne snage (uz sudjelovanje jedinica iz Novoga Zelanda, Fidžija i Papue Nove Gvineje). U travnju 2022. s Kinom je zaključen sporazum o sigurnosti. Porast kineskog utjecaja na otočju tumači se u Australiji i njezinim zapadnim saveznicama i kao strateško suparništvo, s potencijalnom kineskom vojnom prisutnošću. Kina je također znatno pomogla izgradnju sportskih i drugih objekata u Honiari, važnih za održavanje međunarodnih Pacifičkih igara u studenome 2023.

Politički sustav

Prema Ustavu od 7. VII. 1978. Solomonski Otoci parlamentarna su monarhija, država u sustavu Commonwealtha. Poglavar je države britanski monarh, kojeg u zemlji zastupa generalni guverner. Imenuje ga monarh, na prijedlog parlamenta na mandat od 5 godina; može služiti najviše dva mandata. Izvršnu vlast ima vlada, na čelu koje je premijer. Parlament za premijera obično imenuje čelnika na izborima pobjedničke stranke ili koalicije stranaka, a članove vlade imenuje generalni guverner na premijerov prijedlog. Vlada je za svoj rad odgovorna parlamentu. Najvišu zakonodavnu vlast ima jednodomni Nacionalni parlament Solomonskih Otoka (National Parliament of Solomon Islands), s 50 zastupnika. Biraju ih građani na općim izborima na mandat od 4 godine. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Najvišu sudbenu vlast ima Visoki sud (High Court), čije suce imenuje guverner, a mandat im traje dok ne navrše 60 god. života. Administrativno se država dijeli na 9 pokrajina i područje glavnoga grada. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 7. srpnja (1978).

Političke stranke

Liberalna stranka Solomonskih Otoka (Solomon Islands Liberal Party), osnovana 1975. pod nazivom Nacionalna stranka (preimenovana 1986). Od 1997. predvodi koaliciju Savez za promjenu Solomonskih Otoka, koja je bila na vlasti 1997–2000 (premijer Bartholomew Ulufa᾽alu) i 2007–10 (premijer Derek Sikua). Stranka narodnoga saveza (People’s Alliance Party), osnovana 1979. Iz njezinih je redova premijer bio Solomon Mamaloni (na položaju 1981–84., 1989–93. i 1994–97), dok nije osnovao Grupu za nacionalno jedinstvo i pomirenje (1992), a potom Stranku za nacionalno jedinstvo, pomirenje i progres Solomonskih Otoka (1994). Ponovno je premijera imala 2001–06 (Allan Kemakeza). Ujedinjena stranka Solomonskih Otoka (Solomon Islands United Party), osnovana 1980. Osnivač stranke bio je Peter Kenilorea, premijer 1978–81. i 1984–86. Stranka društvenog povjerenja Solomonskih Otoka (Solomon Islands Social Credit Party), osnovana 2005. Osnivač je stranke Manasseh Sogavare, premijer 2000–01., 2006–07., 2014–17., te od 2019. Stranka se 2010. uključila u Stranku vlasništva, jedinstva i odgovornosti (Ownership, Unity and Responsibility Party).

Citiranje:

Solomonski Otoci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/57087>.