Banka za međunarodna poravnanja (engl. Bank for International Settlements, akronim BIS), osnovana 1930. sa sjedištem u Baselu radi razvijanja suradnje između središnjih banaka država članica, osiguranja uvjeta za neometano odvijanje međunarodnih financijskih operacija te posredovanja u financijskim transakcijama između država članica banke. Osnivači su središnje banke Belgije, Velike Britanije, Njemačke, Italije, Francuske, Japana i skupine banaka SAD-a. Dioničari su 24 europske i pet izvaneuropskih središnjih banaka te određen broj privatnih dioničara bez prava glasa. BIS je profitna organizacija koja sredstva osigurava ponajprije svojom djelatnošću, a manjim dijelom od doprinosa središnjih banaka. Središnjim bankama zemalja članica, uz uvjet da su deponirale određen dio svojih zlatnih i deviznih pričuva, odobrava isključivo kratkoročne kredite za održavanje vanjske likvidnosti pod povoljnijim uvjetima od komercijalnih banaka (kamatna je stopa 1/3 od tekuće tržišne). Više od 80% svjetskih središnjih banaka ima depozite u BIS-u. Svoju djelatnost BIS obavlja na temelju prodaje i zaloga zlata na ime i za račun pojedinih središnjih banaka ili upravljanjem i investiranjem dijela deviznih pričuva središnjih banaka. U prvim godinama postojanja djelatnost banke bila je usmjerena na njemačke reparacije. Banka je sudjelovala u provedbi Marshallova plana i u međunarodnim obračunima u okviru Europske platne unije, nakon Europskoga monetarnog sporazuma. Od 1960. obavlja i funkciju koordinacijskog centra za stabilnost valutnih odnosa, kao i funkciju pomoćnog organa Međunarodnoga monetarnog fonda i Svjetske banke. Tijekom dužničke krize 1980-ih preko BIS-a su reprogramirani vanjski dugovi zemalja u razvoju. U novije doba BIS osigurava i financijsku potporu međunarodnim financijskim organizacijama.
