TRAŽI DALJE:
STRUKE:

South Carolina

South Carolina [sạuϑ kerəlại'nə] (Južna Karolina), savezna država u jugoistočnom dijelu SAD‑a, na obali Atlantskog oceana; 80 585 km² s 4 625 364 st. (2010). Nizina uz obalu močvarna je i rijetko naseljena; ekonomski je najvažnija unutrašnjost s predgorjem gorja Appalachians (Piedmont). Klima je vlažna suptropska. Glavne su poljoprivredne kulture duhan, soja, pamuk (South Carolina ulazi u sastav tzv. pamučnoga pojasa), orašac, povrće, voće (osobito breskve); razvijeno je i cvjećarstvo. U stočarstvu najveću važnost ima peradarstvo, pa govedarstvo; u priobalju ribarstvo. Mnogi kamenolomi; kopa se zlato. Šumsko bogatstvo (pod šumama je 56% površine države) osnova je jake drvne industrije (proizvodnja drvne građe, papira); u XX. st. dominirala je tekstilna industrija, a danas automobilska, kemijska i strojograđevna industrija, proizvodnja guma, plastičnih masa, građevnoga materijala (osobito cementa) i metalnih proizvoda. Turizam. Glavni je i najveći grad Columbia; najveća luka Charleston (promet 18 milijuna tona, 2010). – Prije dolaska bijelaca (XVI. st.) u South Carolini živjelo je tridesetak indijanskih plemena podijeljenih u tri jezične skupine. Najvažnija su plemena Catawba, Yamasee i Cherokee. Španjolska kolonija u zaljevu Winyah, podignuta 1526. za prvih španjolskih ekspedicija (1521. i 1526), bila je kratka vijeka, baš kao i kolonija Francuza Jeana Ribaulta kraj Port Royala, koja se održala 1562–65. Područje današnje South Caroline darovnicom iz 1629. engleski kralj Karlo I. poklonio je Robertu Heathu, ali ga je već Karlo II., darovnicom iz 1663., predao osmorici lordova, koji su ga u čast donatoru prozvali provincijom Carolinom. Kraj Albemarle Pointsa bilo je podignuto 1670. prvo stalno naselje, nazvano Charles Town. Ustavom koji je izradio engleski filozof J. Locke, u pokrajini je bila zajamčena sloboda vjeroispovijesti, što je onamo privuklo mnogobrojne doseljenike različitih konfesija. Uspješan privredni razvoj omogućio je da pokrajina ubrzo postane središte cijelog američkog Juga. Početkom XVIII. st. počeo je rasti otpor Indijanaca naseljivanju europskog stanovništva. Velika Britanija uvela je 1721. svoju upravu i, nakon otkupa darovnice, podijelila 1729. Carolinu na dvije kraljevske provincije: North (Sjevernu) i South (Južnu) Carolinu. Iz potonje je 1732. bila izdvojena kolonija Georgia. Sredinom XVIII. st. europski doseljenici, uglavnom Škoti, Englezi, Irci i Velšani, započeli su plantažni uzgoj pamuka iskorištavajući rad robova afričkog podrijetla. Broj Afrikanaca ubrzo je nadmašio broj bijelaca. Premda vezana za britansko tržište, South Carolina pridružila se ostalim sjevernoameričkim kolonijama u njihovoj borbi protiv Velike Britanije. U Američkome ratu za neovisnost (1775–83) ona je odigrala vodeću ulogu. Početkom 1776. kolonisti South Caroline uspostavili su privremenu vladu, a 1776. i 1779. odbili napade britanske mornarice na Charles Town. Britanci su 1780. uspjeli osvojiti grad i uspostaviti nadzor nad cijelim područjem South Caroline, no ipak su se, definitivno poraženi, 1782. morali povući. God. 1783. Charles Town promijenio je ime u Charleston, a 1786. Columbia je bila proglašena novom prijestolnicom South Caroline. Na ustavnoj konvenciji u Philadelphiji 1787. izaslanici South Caroline zauzeli su se za veću samostalnost pojedinih država nasuprot centralističkim tendencijama federalne vlade. Ipak je 1788. bio ratificiran federalni ustav, a South Carolina je kao osma država pristupila Uniji. Svoj oporbeni stav prema premoći federalne uprave zadržala je i 1820-ih i 1830-ih, osobito 1828–33., kada je pod političkim vodstvom J. C. Calhouna ustala protiv federalnoga zakona o povećanju carina, posluživši se ustavnim pravom američkih država na poništenje onih federalnih zakona koji znače kršenje ustava SAD-a. I privredni interesi South Caroline, vezani uz iskorištavanje jeftine robovske radne snage, bili su suprotni stajalištu većine sjevernih država u kojima je sve naglašeniji bio abolicionistički pokret. South Carolina postala je 1860. nositeljica pokreta južnih država za secesijom od Unije. Na konvenciji u Charlestonu u prosincu 1860. prva država Juga koja se odvojila od Unije bila je South Carolina. Na njezinu tlu započeo je i Američki građanski rat (1861–65) napadom konfederanata 12. IV. 1861. na federalni garnizon u Fort Sumteru u luci Charlestona. Nakon duge opsade (1863–65) grad, a potom i cijela država, dospjeli su pod nadzor federalne vojske. Završne akcije unionističke vojske (pustošenje velikih prostranstava prilikom marša prema Sjeveru) gotovo su potpuno uništile plantažno gospodarstvo South Caroline. Jaka ekonomska i politička degradacija u kojoj se našla nakon rata (ponovno je bila primljena u Uniju tek 1868), zatim razdoblje vojne uprave (do 1877) te zakoni federalne vlade o ukidanju ropstva i o građanskoj ravnopravnosti afroameričkog stanovništva zaoštrili su društvene i političke suprotnosti u South Carolini. Problem rasne segregacije živo je bio prisutan u povijesti South Caroline XIX., a i XX. st. Ustavom iz 1895. bila su smanjena izborna prava afroameričkog stanovništva; taj ustav bio je revidiran tek 1944.

Citiranje:
South Carolina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 12. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57276>.