spalacija (engl. spallation: rasprskavanje), nuklearna reakcija pri kojoj jezgra atoma nakon sudara s visokoenergetskom česticom izgubi dio svoje mase i izbaci nekoliko lakih fragmenata, obično neutrona, a mogu nastati i protoni, izotopi vodika, helija i litija. Najčešće se zbiva na tvari koja je izložena kozmičkomu zračenju, npr. u gornjim slojevima Zemljine atmosfere, na površinama Mjeseca i drugih nebeskih tijela nezaštićenih atmosferom. Nastaje i nakon nuklearne fisije, ali za razliku od fisije spalacija nije lančana reakcija.
Budući da kozmičko zračenje sadrži veći udjel lakih elemenata, litija, bora i berilija, nego što je prosječna raspodjela tih elemenata u svemiru, smatra se da su ti elementi u kozmičkom zračenju nastali spalacijom kisika, dušika, ugljika i možda silicija.
Ponekad se za potrebe pokusa neutroni željenih svojstava (npr. vremena nastanka, energije) dobivaju spalacijom nakon sudara protona ubrzanih s pomoću akceleratora i mete od žive, tantala, olova i sl.