struka(e):

spektroheliograf (spektar + helio- + -graf), instrument za dobivanje monokromatske slike Sunca; izumili su ga neovisno Henri Deslandres i George Ellery Hale. Temelji se na teleskopu koji stvara sliku Sunca i na spektrografu visoke moći razlučivanja, koji djeluje kao monokromator. Ulazna pukotina spektrografa izdvaja mali dio slike Sunca u obliku vrpce, a na izlaznoj se pukotini javlja monokromatska slika te vrpce, uz primjenu spektralne linije vodika i ioniziranoga kalcija. Gibanjem pukotine preko slike Sunca, na izlaznoj se pukotini postupno, vrpca za vrpcom, javlja slika cijeloga Sunca (spektroheliogram). Kako bi se cijela slika snimila, jednakom se brzinom preko izlazne pukotine giba i optički senzor. Umjesto spektrografa mogu se rabiti i uskopojasni monokromatski filtri koji, osim uskog intervala valnih duljina, zaustavljaju sve ostale dijelove spektra. Letjelice koje snimaju svemirske objekte izvan atmosfere nose teleskope s filtrima za kraće valne duljine, sve do rendgenskoga područja. Teleskopi s monokromatskim filtrima rabe se jednako i za bilo koji netočkasti svemirski objekt, međuzvjezdane maglice, planete, galaktike. Prednost je spektrografa u velikoj moći razlučivanja, koju filtri ne mogu postići, te u mogućnosti brzog odabira valnih duljina.

Citiranje:

spektroheliograf. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/spektroheliograf>.