Banović, Stipan

Banović, Stipan, hrvatski folklorist i književnik (Zaostrog, 6. III. 1884Napulj, 28. VIII. 1961). Radio kao učitelj u dalmatinskim selima. Zbog protivljenja centralističkomu poretku monarhističke Jugoslavije bio je često premještan i suspendiran (1925). Preselivši se u Zagreb, zaposlio se kao pisar u Sveučilišnoj knjižnici, a 1937–41. bio je prosvjetni referent u banskoj upravi. Prikupljao je narodne pjesme u Zaostrogu 1902–03 (zbirku predao Matici hrvatskoj) i 1960., zapisavši tada i jednu varijantu Asanaginice, o čemu je pisao u Zborniku za narodni život i običaje (1962., knjiga 40). U istom je časopisu objavio više rasprava o povijesnoj pozadini usmenih epskih pjesama, kao i mnoštvo kraćih priloga, uglavnom etnografsku i folklorističku građu iz svojega zavičaja. Bavio se i književnim radom; u časopisima je objavljivao pjesme, pripovijetke, putopise i životinjski ep Lisičje evanđelje (Omladina, 1926., 2–4).

Citiranje:
Banović, Stipan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 9. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5739>.