Sperančić (Špirančić, Speranchich), Pavao, hrvatsko-dalmatinski ban (?, prva polovica XV. st. – ?, oko 1463). U izvorima se povremeno spominje s pridjevkom Horvat (Paulus Horvat de Spyranchych). God. 1459. kralj Matija Korvin postavio ga je za bana Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije te imenovao cetinskim i kliškim knezom. Uz njegovu pomoć i pomoć obitelji Frankapan kralj je nastojao učvrstiti svoju vlast južno od Velebita te suzbiti mletačka i osmanska presezanja na području Hrvatske i Dalmacije. Već 1460. Sperančić je nastojao pridobiti Mletačku Republiku kao saveznika protiv Osmanlija, ali bezuspješno jer je njegova akcija preuzimanja kraljevskih utvrda Ostrovice, Knina, Klisa i Sinja naišla na žestok otpor i Mlečana i hrvatskih velikaša, posebice Talovaca. God. 1463., Matija Korvin ponovno ga je imenovao hrvatsko-dalmatinskim banom, zajedno sa Stjepanom III. (II.) Frankapanom. Nakon pada Bosne 1463., i područja kojima je upravljao Sperančić našla su se na udaru osmanskih vojski, a kako nije dobio kraljevu potporu, bio je prisiljen zatražiti pomoć Mlečana. No već u rujnu 1463. bansku vojsku porazili su Osmanlije, a Sperančić je bio zarobljen te je u zarobljeništvu i umro. Banova supruga Margareta, koja se u izvorima još nekoliko godina spominje kao kneginja cetinska i kliška i banica, našla se u nezavidnu položaju pod pritiskom susjednih hrvatskih i bosanskih velikaša, Mlečana i Osmanlija. Pitanje Klisa i ostalih utvrda kojima je Sperančić upravljao kao ban bilo je privremeno razriješeno tek u listopadu 1466., kada je ban Ivan Tuz u kraljevo ime zauzeo Klis.
