Srebrenik, grad u dolini rječice Tinje, na cesti i željezničkoj pruzi Brčko–Tuzla, 36 km sjeverno od Tuzle, BiH (Federacija BiH); 6694 st. (2013; 5304 st., 1991). Tvornica trikotaže, namještaja, građevinske stolarije, madraca; proizvodnja sadnica. Kamenolom (vapnenac). Stanovništvo u okolici se uglavnom bavi poljoprivredom, a posebno je razvijeno voćarstvo (šljiva). Stari grad Srebrenik, ili Stara Gradina, koji se nalazi u 5 km udaljenom selu Gornji Srebrenik, konzerviran je kao kulturno-povijesni spomenik. – Današnji Srebrenik razvio se u podgrađu staroga grada Srebrenika sagrađenoga na visokoj stijeni. Prvi se put spominje 1333. u ispravi bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića. Bio je u sastavu Usorske županije. Pod vlašću bosanskih vladara bio je do 1393., kada ga je osvojio hrvatsko-ugarski kralj Sigismund Luksemburgovac. Početkom XV. st. Srebrenik je bio poprište čestih bosansko-ugarskih sukoba. Njih je okončao 1409. H. Vukčić-Hrvatinić koji je osvojio Srebrenik te ga 1410. zajedno s drugim usorskim utvrdama prepustio Sigismundu. God. 1433. Srebrenik je ponovno došao pod vlast bosanskih vladara, 1462. osvojili su ga Osmanlije, a do kraja 1463. preoteo im ga je kralj Matija Korvin i učinio središtem Srebreničke banovine. Nakon pada pod osmansku vlast 1512., postao je sjedište istoimene nahije u sastavu Zvorničkog i Srebreničkoga sandžaka, a prije 1572. Zvorničkoga kadiluka. Od 1699. nalazio se u sastavu Gradačačkog agaluka, a potom u sklopu Gradačačke kapetanije (1730–1835). Nakon ukidanja kapetanije bio je ubrzo napušten.
