struka(e):
Staiger, Emil
švicarski književni kritičar i teoretičar
Rođen(a): Kreuzlingen, 8. II. 1908.
Umr(la)o: Horgen, 28. IV. 1987.

Staiger [štại'gəɹ], Emil, švicarski književni kritičar i teoretičar (Kreuzlingen, 8. II. 1908Horgen, 28. IV. 1987). Sveučilišni profesor u Zürichu, najpoznatiji predstavnik kritike primjerene djelu (imanentne kritike). Svoju interpretativnu metodu proučavanja književnosti Staiger je suprotstavio metodskomu biografizmu i psihologizmu neprimjerenomu umjetničkoj književnosti, smatrajući da čitateljski neposredni osjećaj i procjena pri prvom susretu s djelom (Wertantwort) treba biti temelj znanstvenog bavljenja književnošću, svrha kojega je »pojmiti ono što nas se doima«. Za razliku od obična čitatelja, koji s njime dijeli Wertantwort, stručnjak mora znati tu reakciju i njezino očitovanje u stilističkim pojedinostima umjetničkog teksta argumentirati opisom strukturirane cjeline. Staiger je naglašavao da je proučavanje jezično-stilističkih pojedinosti jednakovrijedno proučavanju tematsko-idejnoga sloja djela. Umjetničko djelo može po njem imati više različitih jednakovaljanih interpretacija, što pak, po mišljenju kritičara te metode, koncepciji interpretacije oduzima opću objektivnoznanstvenu vrijednost. Glavna djela: Vrijeme kao pjesnikova snaga imaginacije (Die Zeit als Einbildungskraft des Dichters, 1939), Temeljni pojmovi poetike (Grundbegriffe der Poetik, 1946), Umijeće interpretacije (Die Kunst der Interpretation, 1955).

Citiranje:

Staiger, Emil. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/staiger-emil>.