STRUKE:

Stara Gradiška

Stara Gradiška, naselje 14 km jugoistočno od Okučana, odnosno 30 km jugozapadno od Nove Gradiške; 325 st. (2011). Leži na lijevoj obali rijeke Save, nasuprot Gradiški (prije Bosanska Gradiška); granični prijelaz. Poljodjelstvo; proizvodnja micelija gljiva. – U rimsko doba na tom se području nalazilo antičko naselje Servitium. Gradiška se prvi put spominje 1295. kao posjed crkvenoga reda ivanovaca. Zbog osmanske prijetnje, početkom XVI. st. ondje je bila sagrađena utvrda, koja se u izvorima prvi put spominje 1528. pod imenom vadum Gradysche. Nakon osmanskoga osvojenja 1537. naselje se nazivalo Berbir. U XVII. st. vjersko središte toga područja bio je franjevački samostan sv. Nikole u Visokome. Pošto je kršćanska vojska kratkotrajno (1688) te trajno (1691) oslobodila Staru Gradišku, postala je dijelom Vojne krajine te je ondje bila sagrađena nova utvrda. Godine 1705. u naselju je bio sagrađen franjevački samostan (ukinut 1787), a 1776. barokna crkva sv. Mihovila. Od austrougarskoga doba u nekadašnjoj utvrdi bio je smješten zatvor, koji je za II. svjetskoga rata bio dio jasenovačkoga logorskoga kompleksa (→ koncentracijski logori), a nakon rata kazneno-popravni dom. Za Domovinskoga rata Stara Gradiška bila je okupirana, a oslobođena je 1995. u vojno-redarstvenoj akciji Bljesak.

Citiranje:
Stara Gradiška. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 27. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57820>.