Stepan-Bašić, Zlata (Zlatica), hrvatska balerina, koreografkinja, pedagoginja i redateljica (Zagreb, 29. VIII. 1929). Školovala se u Zagrebu kod Ane Roje i Margarite Froman te u Parizu. Angažirana 1946. u zagrebačkome HNK-u. Istaknula se kao Julija (S. S. Prokofjev, Romeo i Julija, koreografija M. Froman, 1949), Trnoružica i Plava ptica (P. I. Čajkovski, Trnoružica, koreografija Oskar Harmoš i A. Roje, 1951), Savjest (F. Lhotka, Balada o jednoj sredovječnoj ljubavi, koreografija Pia i Pino Mlakar, 1951), Sirena (D. Scarlatti, Mreža, 1956) i Balerina (I. Stravinski, Petruška, 1956), u koreografiji Octavia Cintolesija, Djevojka (B. Bartók, Čudesni mandarin, koreografija Dimitrije Parlić, 1958) i dr. Godine 1959. otišla je u Salzburg kao primabalerina i koreografkinja, zatim u Barcelonu, Split i Mainz. Koreografirala na glazbu I. Stravinskog (Orfej, Žar ptica, Pulcinella), R. Straussa (Legenda o Josipu) i dr. U Zagrebu je režirala Moć sudbine (G. Verdi, 1996), Nasilje nad Lukrecijom (B. Britten, 1997), Werthera (J. Massenet, 2000).
