Stopar, Bogdan, hrvatski književnik i novinar (Zagreb, 15. IX. 1921 – Zagreb, 18. X. 1988). Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Radio kao novinar, tehnički urednik i lektor u nakladničkim kućama u Zagrebu. Knjigom Zrcalo (1952) predstavio se kao aktualni i angažirani pripovjedač kojega zanima slikanje tadašnjih zbivanja i previranja u društvu. Inzistirajući na aktualnosti teme, uvelike je osiromašio umjetničko oblikovanje (Kratke priče, 1954; Zelene nedjelje, 1958). U komediji Oprez! Jednosmjerna ulica! (1960) parodira potrošački mentalitet, a u Gle, kakav divni dan! (1976) isprazne razgovore intelektualaca. Knjige putopisnih eseja Putositnice (1957) i Kristali vedrine (1961) zanimljiviji su dio njegova opusa. Najbolje mu je djelo roman Piloti vlastitih snova (1956), koji se zbiva 1950-ih u Zagrebu i bavi problemom braka; građen je složenijom narativnom strukturom, a bračni zaplet služi kao poticaj za razvijanje monološko-asocijativnih tijekova svijesti i prikazivanje unutarnjih nemira.
