TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Stritar, Josip

ilustracija
STRITAR, Josip

Stritar, Josip, slovenski književnik (Podsmreka kraj Velikih Lašča, 6. III. 1836Rogaška Slatina, 25. XI. 1923). Studij klasične filologije završio 1874. u Beču, gdje je radio kao gimnazijski profesor. God. 1870. pokrenuo je u Beču časopis Zvon, prvo slovensko književno glasilo uređivano s isključivo estetskoga stajališta. Kao pisac modernih estetskih pogleda i dobar poznavatelj europske književnosti, skupio je oko sebe krug mladih slovenskih pisaca. Njegova prva lirska zbirka Pjesme (Pesmi, 1869., pod pseudonimom Boris Miran) nastala je pod utjecajem njemačke klasicističke i francuske romantičke poezije, a odlikuje se formalnom dotjeranošću. U Bečkim sonetima (Dunajski soneti, I–III, 1872) ispovijedao je liberalni svjetonazor. U časopisima (Mladika, Zvon, Ljubljanski zvon) objavljivao je pjesme (U dolini suza – V solzni dolini, 1870; Bečke elegije – Dunajske elegije, 1876; Raja, 1876), prozu (Svetinova Metka, 1868; Zorin, 1870; Gospodin Mirodolski – Gospod Mirodolski, 1876; Rosana, 1877; Sodnikovi, 1878), drame (Pismo, 1870; Logarjevi, uprizoreni 1899), eseje i kritike (Književni razgovori – Literarni pogovori, 1870., 1876–79; Bečka pisma – Dunajska pisma, 1884., 1895–96). Pisao je za djecu i mladež (Pod lipom – Pod lipo, 1895; Jagode, 1899; Zimske večeri – Zimski večeri, 1902; Lješnjaci – Lešniki, 1906).

Citiranje:
Stritar, Josip. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 27. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58411>.