TRAŽI DALJE:
STRUKE:

strongiloidoza

strongiloidoza (znanstveni latinski Strongyloides, od grčkog στρoγγύλος: svinut i -id, + -oza), crijevna zaraza sisavaca i ptica oblićima iz roda Strongyloides. Taj se nametnik dugo razmnožava u domaćinu, a da ne uzrokuje nikakve ili uzrokuje tek neznatne tegobe. Nametnici su samo partenogenetske ženke, a njihov je razvoj izravan. Ako jajašca iz biljoždera, svinja i ptica ili ličinke iz mesoždera i čovjeka izmetom dospiju na tlo, može se razviti slobodno živući naraštaj, gdje se u povoljnim uvjetima pojavljuju i mužjaci, a u nepovoljnim uvjetima invazijske ličinke. Obično se izmjenjuju slobodno živući i nametnički naraštaji. Životinje se mogu zaraziti preko kože ili preko usta, podmladak preko mlijeka, autoinvazijom (u mesoždera), te preko maternice (u svinja i goveda). Odrasli oblići parazitiraju na sluznici debeloga crijeva. Ličinke se zavlače u stijenku crijeva, presvlače se i vraćaju u crijevo, a u najpatogenijega roda Strongylus, koji napada kopitare, ličinke se sele i u druge organe. Odrasli nametnici hrane se sluznicom i krvlju uzrokujući slabokrvnost i kolike. Daleko brojnije vrste, tzv. mali strongilidi (do 2,5 cm) kopitara, svrstani su u 9 rodova. Kod njih su ličinke također patogenije od odraslih te uzrokuju proljev i kolike, dok se odrasli hrane sluznicom, rjeđe krvlju. Malobrojne vrste roda Oesophagostomum parazitiraju na preživačima i svinji, a vrsta Chubertia ovina samo na ovci i kozi. Zaraza se očituje proljevom s puno sluzi. Zaštita se teško provodi, a liječenje je skupo zbog čestoga tretiranja.

Kod ljudi, u osoba s oslabljenom imunošću, Strongyloides stercoralis može uzrokovati po život opasnu infekciju (tzv. hiperinfekcijski sindrom, odn. diseminirana strongiloidoza). Strongiloidoza je endemijska bolest u tropskom i suptropskom pojasu, ali i u sjevernoj Bosni. Procjenjuje se da je 70 milijuna ljudi u svijetu zaraženo nametnikom Strongyloides stercoralis. Čovjek se zarazi kada ličinka prodre kroz kožu nakon dodira sa zaraženim tlom, rjeđe uzimanjem hrane. Ličinke venskim krvnim optokom dospiju u pluća, penju se uz traheobronhalno stablo i grkljan te budu progutane. Kada dospiju u tanko crijevo, pretvaraju se u odrasloga oblića. Bolest se može očitovati kao: a) akutna strongiloidoza (javlja se svrbež na donjim udovima, kašalj, dispneja ili supfebrilne temperature), b) kronična strongiloidoza (može biti bez simptoma ili se javlja neodređena nadutost u trbuhu, povremeni proljev, mučnina, povraćanje, ponavljajući osipi, gubitak na tjelesnoj masi), c) teška strongiloidoza (javlja se mučnina, povraćanje, jaka bol u trbuhu, povremena krv u stolici, kašalj, iskašljavanje krvi, dispneja, glavobolja, ukočenost vrata, poremećaji svijesti, zimice i tresavice). U liječenju se primjenjuju tijabendazol i ivermektin.

Citiranje:
strongiloidoza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 25. 9. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58457>.