Strugacki (Strugackij) [struga'ck’ij], Arkadij Natanovič (Batumi, 28. VIII. 1925 – Moskva, 12. X. 1991) i Boris Natanovič (Lenjingrad, danas Sankt Peterburg, 15. IV. 1933 – Sankt Peterburg, 19. XI. 2012), ruski književnici, braća. Zajedno su potpisivali znanstvenofantastičnu prozu. Isprva su njegovali kozmičku fantastiku, a nakon 1962. okreću se socijalnim i filozofskim motivima. Bajka Ponedjeljak počinje u subotu (Ponedel’nik načinaetsja v subbotu, 1965) gradi se na tradiciji »vremenskoga stroja«; Puž na nizbrdici (Ulitka na sklone, 1966) oblikuje nepredvidiva alogična zbivanja unutar totalitarnoga sustava; Odvratni labudovi (Gadkie lebedi, 1972) objavljeni su najprije u inozemstvu; Piknik na rubu puta (Piknik na obočine, 1972) govori o posljedicama boravka izvanzemaljaca u zabranjenoj »zoni« (prema njemu je A. A. Tarkovski snimio film Stalker); Kukac u mravinjaku (Žuk v muravejnike, 1979) govori o budućoj državi, u koju stiže izaslanik izvanzemaljske civilizacije. Osjećaj slijepe ulice, u koju je ušlo čovječanstvo, prati autore od bespuća u Pužu na nizbrdici do Ukleta grada (Grad obrečënnyj, 1988), s eksperimentom mijene različitih društvenih sustava, od kojih ni jedan ne donosi sreću. Lako čitljiva i ne odviše sofisticirana fantastika, s obiljem aluzija, našla je mnogobrojne čitatelje u Rusiji i inozemstvu. Od 1997. objavljuju se zbornici Svjetovi braće Strugackih (Miry brat’ev Strugackih), u kojima mladi autori nastavljaju pisati u žanru braće.
