Barbey d’Aurevilly [baʀbε' dɔʀviji'], Jules Amédée, francuski književnik (Saint-Sauveur-le-Vicomte, 2. XI. 1808 – Pariz, 23. IV. 1889). Kritičar romantično-konzervativnog usmjerenja, objavio oko 1300 članaka i dvadesetak proznih djela. Slojevita ličnost u kojoj se prelamaju strasti, miješaju kaotične vizije i strogi moralizam, političke ambicije i dekadencija. U ranijem razdoblju stvaralaštva osjetan je utjecaj klasicizma te bajronovskog romantizma, koji prelazi u izraziti dendizam. U zrelijoj dobi zastupa militantne konzervativne i katoličke stavove, uređuje Revue du monde catholique (1847). Najsnažnija su mu djela romani Stara ljubovca (Une Vieille maîtresse, 1849), Vitez Des Touches (Le Chevalier Des Touches, 1864) i Oženjeni svećenik (Un Prêtre marié, 1865), te zbirka Dijabolične priče (Les Diaboliques, 1874). Stvorio je bizaran, iskričav fikcijski univerzum koji zbunjuje i uznemiruje. Utjecao na G. Bernanosa i Léona Bloya.